Timotije II Carigradski

Timotije II
vaseljenski patrijarh
Crkvavaseljenska patrijaršija
Postavljenoktobar/novembar 1612
Stolovanje završilo3. septembar 1620
PrethodnikNeofit II
NasljednikKiril Lukaris

Timothije II Marmarinos (grčki: Τιμόθεος Β´ Μαρμαρηνός) bio je vaseljenski patrijarh od 1612. do 1620.

Život

Rođen je u mjestu Bandırma,[1] na južnoj obali Mramornog mora. 28. februara 1601. je postao mitropolit Patrasa, gdje je služio sve do ustoličenja za partrijaha. Kada je u oktobru 1612. svrgnut njegov prethodnik Neofit II upravu nad Crkvom je privremeno preuzeo tadašnji aleksandrijski patrijarh Kiril Lukaris. Lukaris je trebao postati patrijarhom, ali su se tome usprotivila četvorica episkopa među kojima je bio Timotije; kako bi osigurao vlastiti izbor, osmanskom sultanu je obećao da će mu Crkva plaćati godišnji danak od 8000 kuruşa.[2] Lukaris je pod pritisjkom odustao te je u novembru 1612. Timotije postao novi patrijarh.

Njegovo stolovanje je obilježilo žestoko suparništvo sa Lukarisom, koga je dao izgnati na Svetu goru, a potom protiv njega ishoditi i nalog za hapšenje, koji je Lukaris izbjegao bijegom u Aleksandriju. [3] Timotije je protiv Lukarisa iznosio optužbe da je luteran.

Timotije, za razliku od drugih Lukarisovih suparnika, nije bio motiviran vlastitim simpatijama za katoličanstvo, odnosno odrazom katoličko-protestantskih sukoba na osmanski dvor i vaseljensku patrijaršiju. Timotije se dosljedno protivio katoličkom nauku [2] te je 1615. papi Pavlu V poslao pismo u kome ga formalno odbacuje.[4]

Pod Timotijevim vodstvom je 1614. dotada relativno skromna crkva sv. Đorđa u carigradskoj četvrti, koja je od 1601. bila sjedište Patrijaršije, nadograđensa.[5]

Timotije je prema nekim navodima umro 3. septembra 1620 [6] a prema drugim navodima u martu 1621.[2] Prema glasinama koje su se pojavile u vrijeme, bio je otrovan na večeri koji je priredio nizozemski ambsador [4], Lukarisov simpatizer, ali za to danas nema dokaza.[2]

Izvori

  1. „Τιμόθεος Β´”. Ecumenical Patriarchate. Arhivirano iz originala na datum 2016-10-20. Pristupljeno 7 Sep 2011. Invalid language code.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Moustakas Konstantinos. „Timotheos II of Constantinople”. Encyclopaedia of the Hellenic World, Asia Minor. Pristupljeno 7 Sep 2011. 
  3. C. Emerau (1926). „Lucar Cyrille”. Dictionnaire de Theologie Catholique. 9. Paris: Letouzey et Ané. 1005. 
  4. 4,0 4,1 Runciman, Steven (1985). The Great Church in captivity. Cambridge University Press. str. 232, 269. ISBN 978-0-521-31310-0. 
  5. Varvounis, M. C. (2006). Το Οικουμενικό Πατριαρχείο. Athens: Chelandion. str. 23. ISBN 960-87087-5-3. Invalid language code.
  6. Kiminas, Demetrius (2009). The Ecumenical Patriarchate. Wildside Press LLC. str. 38. ISBN 978-1-4344-5876-6. 
  • p
  • r
  • u
Episkopi Bizanta i Patrijarsi Carigrada
Episkopi Bizant
(do 330)
Sveti Andrija  Stahije  Onisim  Polikarp I  Plutarh  Sedekion  Diogen  Elevterije  Feliks  Polikarp II  Atenodor  Evazije  Lavrentije  Alipije  Pertinaks  Olimpijan  Marko I  Filadelf  Kirijak I  Kastin  Eugenije I  Tit  Dometije  Rufin  Prob  Metrofan  Aleksandar
Arhiepiskopi Konstantinopola
(330–451)
Aleksandar  Pavle I  Euzebije  Makedonije I  Eudoksije  Evagrije  Demofil  Maksim I  Grigorije I  Nektarije  Jovan I Hriuostom  Arsakije  Atik  Sisinije I  Nestorije  Maksimijan  Prokle  Flavijan  Anatolije
Patrijarsi Carigrada
Vizantijski period (451–1453)
Anatolije  Genadije I  Akakije  Fravita  Eufemije  Makedonije II  Timotije I  Jovan II  Epifanije  Antim I  Mena  Evhtihije  Jovan III  Jovan IV  Kirijak II  Toma I  Sergej I  Pir  Pavle II  Petar  Toma II  Jovan V  Konstantin I  Teodor I  Georgije I  Pavle III  Kalinik I  Kir  Jovan VI  German I  Anastazije  Konstantin II  Nikita I  Pavle IV  Tarasije  Nikifor I  Teodot I  Antonije I  Jovan VII  Metodije I  Ignjatije  Fotije I  Stefan I  Antonije II  Nikola I  Eufimije I  Stefan II  Trifun  Teofilakt  Polievkt  Vasilije I  Antonije III  Nikola II  Sisinije II  Sergej II  Eustahije  Aleksije  Mihajlo I  Konstantin III  Jovan VIII  Kozma I  Evstratije  Nikola III  Jovan IX  Lav  Mihajlo II  Kozma II  Nikola IV  Teodot II  Neofit I  Konstantin IV  Luka  Mihajlo III  Kariton  Teodisije I  Vasilije II  Nikita II  Leontije  Dositej  Georgije II  Jovan X  Mihajlo IV  Teodor II  Maksim II  Μanuel I  German II  Metodije II  Manuel II  Arsenije  Nikifor II  German III  Josif I  Jovan XI  Grigorije II  Atanasije I  Jovan XII  Nefon I  Jovan XIII  Gerasim I  Isak  Jovan XIV  Isidor I  Kalist I  Filotej  Makarije  Nil  Antonije IV  Kalist II  Matej I  Eufimije II  Josif II  Mitrofan II  Grigorije III  Atanasije II
Patrijarsi Carigrada
Otomanski period (1453–1923)
Genadije II  Isidor II  Sofronije I  Joasaf I  Marko II  Simeon  Dionisije I  Rafael I  Maksim III  Nefon II  Maksim IV  Joakim I  Pahomije I  Teolept I  Jeremija I  Joanikije I  Dionisije II  Joasaf II  Mitrofan III  Jeremija II  Pahomije II  Teolept II  Matej II  Gavrilo I  Teofan I  Meletije I  Neofit II  Rafael II  Kiril I  Timotije II  Grigorije IV  Antim II  Kiril II  Atanasije III  Neofit III  Partenije I  Partenije II  Joanikije II  Kiril III  Pajsije I  Partenije III  Gavrilo II  Partenije IV  Dionisije III  Kliment  Metodije III  Dionisije IV  Gerasim II  Atanasije IV  Jakov  Kalinik II  Neofit IV  Gavrilo III  Neofit V  Kiprijan  Atanasije V  Kiril IV  Kozma III  Jeremija III  Kalinik III  Pajsije II  Serafim I  Neofit VI  Kiril V  Kalinik IV (III)  Serafim II  Joanikije III  Samjuel  Meletije II  Teodisije II  Sofronije II  Gavrilo IV  Prokopije  Neofit VII  Gerasim III  Georgije V  Kalinik V (IV)  Jeremija IV  Kiril VI  Evgenije II  Antim III  Krisant  Agatangel  Konstantije I  Konstantije II  Georgije VI  Antim IV  Antim V  German IV  Meletije III  Antim VI  Kiril VII  Joakim II  Sofronije III  Joakim III  Joakim IV  Dionisije V  Neofit VIII  Antim VII  Konstantin V  German V  Meletije IV
Patrijarsi Carigrada
Moderni period (od 1923)
Georgije VII  Konstantin VI  Vasilije III  Fotije II  Venuijamin  Maksim V  Atenagora  Dimitrije  Vartolomej
u egzilu u Nikeji ponekad se ne ubraja u partrijarhe